Nakon više od četiri desetljeća rada u Osnovnoj školi Vladimir Nazor u Čepinu, u zasluženu mirovinu odlazi Zlatko Popić, prof., nastavnik – mentor tehničke kulture. Rijetki su djelatnici čije se ime nerazdvojivo povezuje s imenom škole u kojoj rade; Zlatko Popić upravo je takav. Od dolaska u „Nazor“ školske godine 1983./84., još kao apsolvent Pedagoškog fakulteta u Osijeku, pa sve do danas, ostao je vjeran školi, kolektivu i pozivu.
Rodom Osječanin, u Osijeku je završio osnovnu i srednju školu te Pedagoški fakultet i stekao akademski naziv profesora. Od prvih je dana svoj rad usmjerio prema mladima, ne samo u nastavi, već i kroz izvannastavne i izvanškolske aktivnosti. Svake je godine sudjelovao na školskim natjecanjima, kroz koja je tijekom karijere prošlo više od stotinu učenika, a nastupio je i na 27 županijskih te 17 državnih natjecanja i smotri mladih tehničara, na kojima je predstavljao Osječko-baranjsku županiju i sa svojim učenicima ostvarivao zapažene rezultate. Kao član Županijskoga povjerenstva za vrednovanje i ocjenjivanje radova svoje je iskustvo stavljao i u službu drugih.
Njegov je rad prepoznat brojnim zahvalnicama i priznanjima, među kojima se ističu Priznanje Hrvatskoga saveza pedagoga tehničke kulture povodom četrdeset godina djelovanja, te Plaketa Zajednice tehničke kulture Osječko-baranjske županije za izniman doprinos razvoju tehničke kulture u županiji. Bio je mentor petorici pripravnika koji su pod njegovim vodstvom uspješno položili stručni ispit, a i sam se redovito stručno usavršavao te nastupao kao predavač na radionicama.
Uz nastavu, kroz godine je obavljao niz dužnosti u tehničkoj kulturi i izvan škole: bio je član izvršnog odbora Društva pedagoga tehničke kulture Osijek, predsjednik upravnog odbora CB radio kluba „Lega” Osijek i član nadzornog odbora Automodelarskoga kluba Osijek. U svojoj je školi biran za predsjednika zaposleničkog vijeća te za povjerenika zaštite na radu. Dugi niz godina kolege su mu povjeravale da ih predstavlja i zastupa kao sindikalni povjerenik. U zvanje nastavnika – mentora napredovao je 2012. godine, a 2013. ga je Hrvatska zajednica tehničke kulture promovirala u počasno zvanje mentora – savjetnika.
Iza tih brojki — natjecanja, priznanja i godina — stoji čovjek koji je naraštajima učenika strpljivom i predanom rukom pokazao da se znanje i vještina grade radom i predanošću. Među kolegama će ostati upamćen i kao veseljak i nepresušan izvor dobre volje i pošalica — onaj koji je rado organizirao izlete i druženja te okupljao ljude i izvan radnih obveza. Bilo na formalnim svečanostima ili neformalnim okupljanjima, znao je podići atmosferu i unijeti vedrinu koja zbližava.
Kolektiv Osnovne škole Vladimir Nazor zahvaljuje mu na dugogodišnjem zajedništvu i nesebičnom zalaganju te mu želi mirnu i ispunjenu mirovinu, s više vremena za ono što ga veseli.
