Golosjemenjače

Golosjemenjače su biljke potpuno prilagođene životu na kopnu. Danas je poznato oko 800 vrsta koje se dijele na: četinjače i perastolisnate sjemenjače.
Četinjače
Ime četinjače dolazi od izgleda i građe njihovih tvrdih igličastih listova koji su vazdazeleni. To su ponekad vrlo visoka stabla ili grmovi, rasprostranjeni uglavnom sjevernom polutkom. Susrećemo ih najčešće u okviru šumske vegetacije. U Hrvatskoj autohtono je zastupljeno dvadesetak vrsta, unutar porodica: borovke, čempresi i tise. Među četinjače također spadaju najstarija živuća (do 4000 godina) i najveća stabla, mamutovci - izgrađuju šume u planinskom području zapada Sjeverne Amerike.



Perastolisnate sjemenjače
Imaju peraste listove. Zastupljene su unutar porodica cikadine i kositrenice.
Razmnožavanje
Golosjemenjače se razmnožavaju spolno. U češerićima se nalaze spolni organi. Muške češeriće čine prašnički listovi skupljeni u rese. Svaki prašnički list ima dvije peludnice sa peludnim zrncima. U svakom peludnom zrncu su dvije nepokretne spolne stanice. Ženske češeriće čine plodni listovi. U svakom plodnom listu su dva sjemena zamatka sa ženskom spolnom stanicom. Sjemeni zameci leže otvoreno na plodnim listovima, i kažemo da su goli. Zato se ova skupina biljaka naziva golosjemenjače. Zrnca peluda su lagana, pa ih raznosi vjetar. Donese li ih do sjemenih zametaka ženskog češerića, dolazi do oprašivanja. Nakon oprašivanja dolazi do oplodnje. Iz oplođene jajne stanice nastaje klica-zametak nove biljke. Iz sjemenih zametaka na svakom plodnom listu nastaju dvije sjemenke. Zeleni plodni listovi se odrvene i rašire. Listovi sa sjemenkama čine plod, češer. Zreli češer je okrenut prema dolje. Sjemenke su lagane, ispadaju iz češera i raznosi ih vjetar. Zadržavaju pričuvnu hranu. U povoljnim prilikama sjemenke prokliju u novu biljku. Za oplodnju kod većine vrsta nije potrebna voda. Biljkama ginkgo i cikas je potrebna voda za razmnožavanje i imaju gibljive spermatozoide. Oni su dokaz evolucije i zovemo ih „živi relikti“.
Oprašivanje
Oprašivanje se događa prenošenjem peludnih zrnca s prašničkih listova do sjemenih zametaka na plodnim ljuskama. Peludna zrnca u pravilu prenosi vjetar. Ona su sitna, suha i lagana. Ima ih mnogo jer se time povećava vjerojatnost da će barem neka zrnca, nošena zračnim strujama, pasti na sjemene zametke.

Podrijetlo
Golosjemenjače su prevladale Zemljom u paleozoiku. Dolaskom suhe klime papratnjače počinju izumirati, zbog nestašice vode potrebne za razmnožavanje. Među njima je bilo papratnjača, koje su umjesto spora imale sjemenke. Od njih su se razvile golosjemenjače.

Biljke-živi fosili
Jedina živuća vrsta golosjemenjača s lepezastim listovima koji u jesen otpadaju jest gingo. Listovi imajuviličasto raspoređene provodne žile. Na jednoj biljci nastaju ili samo muški ili samo ženski spolni organi. Muške duge rese sadržavaju mnogo prašnika, a peludna zrnca pokretne muške spolne stanice, spermatozoide. Zbog te sličnosti s papratnjačama ginko smatramo živim fosilom. Većina pripadnika golosjemenjača s perastim listovima je izumrla. Predstavnik je cikas , stanovnik tropskih staništa, koji izgledom nalikuje palmi. Kao i ginko, ima pokretne spermatozoide koji upućuju na njihovo podrijetlo od pradavnih papratnjača.