Papratnjače smatramo prvim pravim stablašicama jer u organima imaju provodne žile.
Za razliku od mahovina, papratnjače imaju pravi korijen, stabljiku i listove
koji su dio nespolne generacije. Za razmnožavanje im je potrebna voda.
Papratnjačama pripadaju crvotočine, preslice i paprati.
Crvotočine
Crvotočine imaju niske, zeljaste stabljike s malim, šiljastim listovima.
Rastu na vlažnim i sjenovtim mjestima u dalmaciji.
Obična crvotočina raste u vazdazelenim šumama.
Preslice
Preslice žive na vlažnim staništima. Poznate preslice su: livadna, poljska i velika preslica.
Imaju člankovitu i šuplju stabliku. Preslice koje danas žive samo su ostatak bogate
skupine iz prošlosti.
Paprati su rasprostranjeni posvuda osim u područjima gdje prevladavaju snijeg i led.
Največi broj paprata raste u tropskim šumama.
Najčešće su vrste: oslad, bujad i jelenjak.
Vanjska građa paprata
Korijen u paprata ima sustav provodnih žila koje upijaju vodu s otopljenim mineralnim tvarima.
Podanak učvršćuje biljku i spremište je hranjivih tvari.
Nad zemljom su razvijeni listovi.
Sorusi su smeđe okruglaste ili duguljaste nakupine.
U njima su sporangiji, tjelešca koja zadržavaju spore.
