Tokio je u početku bio maleno ribarsko selo po imenu Edo.
Postao je glavni grad Japana u drugoj polovini 19. stoljeća tijekom revolucije Meiji i svrgavanja šogunata, nakon što se car preselio u Carsku palaču.
Tada je i promijenjeno ime iz "Edo" u "Tokio". Prije toga, glavni grad Japana je bio Kyoto.
Inače, riječ Tokio na japanskom znači "Istočna prijestolnica".
Nakon katastrofalnog potresa 1923. u kojem je stradalo 700 000 kuća i poginulo oko 140 000 ljudi počela je gradnja modernog Tokija po američkom uzoru,
s prostranim ulicama i neboderima. Tokio se dijeli na Donji (Shitamachi) i Gornji grad (Yamanote).
Između tih dvaju dijelova nalazi se stara gradska jezgra. Nakon što su Amerikanci bombardirali Tokio u Drugom svjetskom ratu,
pri čemu je poginulo oko 80 000 ljudi[1], grad je ponovo obnovljen.