preskoči na sadržaj

Login
Korisnik:
Lozinka:
Dokumenti
Školska pošta

Brojač posjeta
Ispis statistike od 29. 8. 2011.

Ukupno: 744160
Tražilica


Stručni skupovi

Dislajkaj mržnju

NE govoru mržnje na Internetu!

Red Button

 

Draga djeco, roditelji, učitelji, građani…

Ova aplikacija namijenjena je svima Vama, ali je posebno prilagođena djeci i omogućuje prijavljivanje: sadržaja na internetu za koji sumnjate da je nezakonit i odnosi se na različite oblike iskorištavanja ili zlostavljanja djece.

edu.hr portal

Sloboda odgoja

Hrabri telefon

Psihološki kutak

I JA ZNAM ČITATI

10.03.20 i neke godine.

Probudila sam se ujutro. Za sat vremena sam trebala otići u školu, ali sam zaboravila napisati zadaću iz hrvatskog jezika. Brzo sam uzela bilježnicu i bacila se na pisanje, no nešto je bilo čudno. Nisam mogla pročitati najjednostavniju rečenicu, a sada se pitate kako sam znala da je to najjednostavnija rečenica. E pa, pitala sam mamu.

Imala sam i poteškoće s pisanjem. Nikako nisam mogla popuniti tablicu, slova su mijenjala mjesta, sve je bilo nekako čudno. No dobro, ostavila sam to prazno u nadi da nastavnica nekim čudom ovaj puta neće prelgedati zadaću, ali pregledala je. Nastavnica me pitala zašto nisam napisala zadaću. Odgovorila sam joj tužnim pogledom.

Idući sat je bio diktat iz hrvatskog jezika. Nastavnica je stavila ispit pred mene, jedino što sam vidjela je hrpa slova. Hrpa crnih noćnih mora. Ok, sve je prošlo. Vratila sam se kući, ispričala sam mami sve što mi se dogodilo.

Nakon tjedan dana mama me je odvela kod doktora. Kada je sve to završilo shvatila sam da imam disleksiju. Probudila sam se, ali u stvarnom svijetu. Na svu sreću, ovo je bio samo san.

Klara Ivković, 6.c

  :: opširnije :: 


objavio: Mislav Katalinić  datum: 14. 11. 2017. 11:20

Sastav na temu "I ja želim čitati"

I ja želim čitati

 

Jednog sam se jutra probudila. Nisam imala što raditi. Uzela sam knjigu i krenula čitati. Iz nekog razloga nisam mogla čitati. To je bio jako čudan osjećaj.

Ako ne mogu čitati, mogu nešto drugo raditi.

Otišla sam u kuhinju.

Moja baka mi je ostavila poruku. Pokušala sam ju pročitati, ali nisam uspjela.

Vratila sam se u svoju sobu. Pokušala sam napisati domaću zadaću. Ni to nisam uspjela. Nisam znala što bih mogla raditi.

Ogladnila sam.

Vratila sam se u kuhinju i pogledala u hladnjak. Kada sam doručkovala spremila sam se za školu, bez zadaće iz hrvatskog. Dobila sam jedan. Kad sam se vratila kući iz škole legla sam u krevet i zaspala.

Sutra sam se probudila i opet znala čitati. Bila sam jako sretna.

 

Sara Milaković 6.c

  :: opširnije :: 


objavio: Maja Jurić-Babaja  datum: 13. 11. 2017. 16:01

Nacionalna kampanja „I ja želim čitati“

I ove godine naša škola sudjeluje u nacionalnoj kampanji „I ja želim čitati“, a kojoj je cilj dizanje svijesti javnosti o teškoćama osoba s disleksijom. Disleksija je pojam kojim se opisuje poremećaj čitanja. Riječ je o jednom od specifičnih poremećaja učenja. On je uzrokovan oštećenjem središnjeg živčanog sustava, a očituje se u brkanju, izostavljanju i nadodavanju slova pri čitanju. Osobe koje su disleksične često imaju problema s čitanjem i pisanjem.

7.11.2017. učenici šestih razreda su u sklopu kampanje educirani o ovom problemu. O tome kako bi izgledao jedan dan u životu u kojemu se boriš sa teškoćama čitanja pisali su u sastavku „I ja želim čitati“, a najuspješniji radovi će biti ovdje objavljeni.

  :: opširnije :: 


objavio: Maja Jurić-Babaja  datum: 13. 11. 2017. 16:00

Međunarodni dan pomaganja

Razred mi se ponekad čini kao preslika čovječanstva u malom. U njemu imamo lepezu crta ličnost, sposobnosti i karakteristika djece. Mirni, brbljavi, povučeni, nametljivi, pomalo lijeni, visoko odgovorni, emotivni, čvrsti, brzi, spori, snažni mišićima ili na neke druge načine, uplašeni i neustrašivi,… Razlika je koliko je i pridjeva… Svi oni svaki dan uče i druže se. Nekada uspješnije, nekada manje uspješno. Oni su zajednica. Oni su čovječanstvo sutrašnjice. Kako želimo da ta sutrašnjica izgleda? Može li čovječanstvo biti bolje nego što je sada? Možemo li napredovati? Mislim da svi znamo da je odgovor neupitno potvrdan. Naša djeca će biti veći ljudi. Veći umom i veći srcem.

                I zato ih učimo. Učimo ih jednadžbe i deklinaciju jednako kao i ljubav jednih prema drugima i empatiju. Danas, na Međunarodni dan pomaganja želim o ovoj drugoj skupini poduka, ovoj koja nas čini ljudima, a ne strojevima. Ponekad slušam našu zlatnu djecu kako odbijaju sjediti s onim koji ima „jadne patike“, pričati s onim koji je „dosadan“, pozvati na rođendan onoga „koji je loš učenik“, prihvaćati onu „koja je čudna“. Ponekad opet slušam našu djecu kako mi se jadaju da su „ružni“, da su „glupi i ništa ne mogu naučiti“, da su „zločesti“, da „mrze školu“,… U oba slučaja shvaćam da nismo uspjeli naučiti ih ono najvažnije- da je svakome, ali baš svakome, kakav god da on bio, mjesto upravu tu gdje je, upravo takav kakav je. S glupom ili zakon torbom na leđima, s mislima na košarci ili u ruskom jeziku, sa spretnim ili trapavim rukama, sa nemirnim ili lijenim nogama, sa 5.00 ili puno slabijim prosjekom,… Nebitno.. Ja mogu reći da je netko bolji učenik. Mogu reći da je netko poslušniji. Mogu reći da živi u boljim ekonomskim uvjetima. Ono što mogu gradirati je tako smiješno malo. Ono što je nemjerljivo, to je SVE- cijeli čovjek. Cijela ta ličnost, cijela njena prošlost i budućnost, cijela njena okolina i genetsko naslijeđe. Cjelina je ono što ne možemo vidjeti, ono čemu ne možemo dati ocjenu odličan jer ocjena čovjeka je beskonačan. Kao neprocjenjiv, svaki čovjek je jednako vrijedan. Tome ih moramo naučiti. Ako ih tome naučimo, sutrašnjica će biti nedvojbeno bolja od današnjice. 

                Kada mi kažu da ne žele biti blizu one „naporne“, ili kada mi kažu da „su debeli“, dajem sve od sebe da im pomognem da tu drugu osobu, ili same sebe vide očima kojima je jedino ispravno čovjeka gledati- kao neprocjenjivo vrijednog i kao takvog, jednako vrijednog svakome drugome. Riječi su divan alat, ali ni približno dovoljan. Čovjeku možeš satima pričati o tehnici vožnje bicikla. Možeš mu objasniti sve o dijelovima bicikla, o njihovom kemijskom sastavu, sve o fizičkim zakonima prilikom vožnje, sve o prometnim pravilima,... Čovjek može godinama učiti sve vezano uz bicikl, ili može jednostavno sjesti na njega i naučiti voziti. Kada djeci pričam o vrijednosti drugih ljudi, o toleranciji i poštenju, to je slično navedenom.  Iako će naučiti puno, oni ipak neće znati ništa, dok ne sjednu na bicikl. Zato im kažem da pomognu onom „lošem učeniku“ sa gradivom, da pozovu na nogomet onog „s kojim nitko ne želi sjediti“,, da se potrude upoznati onu „koju nitko ne zove na rođendan“. Kažem im da su predivni, da su savršeni upravo takvi kakvi jesu. U redu je pokušavati biti bolji, ali nužno je pri tome sebe neizmjerno voljeti. Kako ne voljeti neizmjerno ono što vrijedi beskonačno?

                Ako želiš naučiti voziti bicikl, sjedni na njega. Ako želiš naučiti svoju ili vrijednost drugog čovjeka, pomozi sebi ili pomozi njemu. Pomaganje, naročito onome kome je pomoć potrebna, je akcija koja djeluje u dva smjera- djeluje na onoga kome se pomaže, ali posebno blagotvorno djeluje na onoga koji pomaže. Kada učenike pitam kako se osjećaju kada drugima pomažu, sreća je nezaobilazan odgovor. Pomaganje nas čini sretnima. Želimo li da naša djeca budu sretni ljudi? Naučimo ih pomaganju.

                Na današnji dan, ali i svakom prigodom koja ti se ukaže, pokaži svojem djetetu kako pomagati. Budi primjer svojim životom. Potiči dijete da samo uočava kada može nekome pomoći. Za dijeliti dobrotu, ne moraš biti bogat novcem, bogatstvo ljubavi prema drugima je sasvim dovoljno. Lijepa riječ, utjeha, bliskost i dobronamjernost su nam ponekad potrebniji od ičega drugog. Svatko ih u sebi posjeduje neograničeno. Naučimo djecu da se koriste tim nepresušnim izvorom sreće usrećujući druge ljude oko sebe.

 

                                                                                              M. Kasapović

  :: opširnije :: 


objavio: Maja Jurić-Babaja  datum: 26. 10. 2017. 08:53

NAUČIMO SLUŠATI JEDNI DRUGE!

Slušanje je važan dio komunikacije. Slušati nije lako. Slušanje je vještina koja se uči kao i svaka druga. Evo nekoliko pravila aktivnog slušanja:

GLEDAJ OSOBU U OČI. BUDI OPUŠTEN I PAŽLJIV, OTVOREN ZA PORUKE. SLUŠAJ I POKUŠAJ  STVORITI SLIKU ONOGA O ČEMU GOVORI. NE PREKIDAJ! PRIČEKAJ NA NJEGOVU STANKU U GOVORU PA POSTAVI PITANJE. POKUŠAVAJ OSJETITI ŠTO ON OSJEĆA. POTVRĐUJ GLAVOM I OČIMA SLUŠANJE. POVREMENO PONOVI IZREČENO. SVAKAKO POMOZI SUGOVORNIKU DA ISKAŽE PORUKU

Kad ti nastavnik stane na žulj…

Iskreno analiziraj problem

Ako ti se ne sviđa kako se nastavnik ponaša prema tebi, upitaj se zašto. Možda nešto radiš na satu što ne bi trebalo? Nešto što bi trebao raditi, a ne radiš? Govoriš, a prije toga nisi digao ruku?

Želiš li zaista riješiti taj problem?

Možda uživaš pričajući drugima kako je dotični nastavnik kreten i kako te mrzi  I naravno zbog toga kod njega imaš lošu ocjenu. Ali, ako si iskren prema sebi, možda ćeš shvatiti da ti je ipak lakše optuživati nastavnika nego naučiti.

Razgovaraj s nekim

Razgovaraj o problemu s nekim iz razreda, razrednikom ili pedagogom, ili s nekom drugom odraslom osobom kojoj vjeruješ. Možda problem i nije tako ozbiljan; možda sve shvaćaš suviše ozbiljno. Možda te samo prati loša reputacija od prošle godine? U tom slučaju trebat će ti malo strpljenja da dokažeš nastavniku kako nisi tako loša osoba kako se priča. koja ti rješenja stoje na raspolaganju?

Ako je problem u tebi, možeš promijeniti svoje ponašanje Ponekad sitne stvari mogu učiniti čuda – nemoj kasniti na sat, piši urednije, budi pažljiv na satu i ne istrčavaj se s duhovitim primjedbama. Ako je problem u nastavniku, razmisli je li to zaista veliki problem ili je to nešto s čim možeš živjeti. Ako možeš prihvatiti situaciju – pomiri se s njom i čekaj kraj godine. Ništa ne traje zauvijek. No ako te problem zaista smeta, vrijeme je da porazgovaraš s nastavnikom. Možda se stvari neće odmah promijeniti, ali će se vaš odnos sigurno poboljšati.  

Razgovaraj s nastavnikom

1. Nemoj predugo odlagati  razgovor o problemu.

Što više odlažeš, to će se više

ljutnje nakupiti i kod tebe i kod nastavnika pa postoji

mogućnost da ćete oboje eksplodirati.

2. Dogovori se s nastavnikom za razgovor.

Nemoj razgovarati pod  odmorom ili usput na hodniku.

3. Vrlo određeno reci što te muči.

Npr. Mislim da sam u zadnjem kontrolnom dobio manju ocjenu nego što sam trebao. Nemoj uopćavati i reći nešto poput: Uvijek mi dajete manju ocjenu nego što zaslužujem.

4. Ponašaj se prema nastavniku s poštovanjem.

Ako si ljut to će ti biti teško, ali ljudi bolje reagiraju ako smo prema njima pristojni i ljubazni. Ne optužuj ga i ne napadaj jer će postati još gore. Radije objasni u čemu je problem: npr. Nisam shvatio zadnje gradivo o kojem ste govorili, a ne Niste dobro objasnili gradivo.

5. Koristi ja-poruke.

Tako ćeš najlakše izbjeći optuživanje. Koristiti ja-poruke znači govoriti o tome što ti osjećaš i misliš. Umjesto da kažeš Sat je bio dosadan, kaži: Danas se na satu nisam mogao skoncentrirati. Ja-poruke nisu optužujuće i potiču nastavnika da objasni kako gleda na problem, a ne da se brani i optužuje te.

6. Ne očekuj odmah spektakularne rezultate.

Budi strpljiv. Tvoj problem nije nastao preko noći, pa se preko noći ne može ni riješiti. Budi zadovoljan i malim napretkom, glavno je da stvari krenu na bolje. Većina nastavnika su normalni ljudi kojima problemi padaju teško kao i tebi, i oni su zadovoljni kad ih mogu riješiti.

 

  :: opširnije :: 


objavio: Maja Jurić-Babaja  datum: 24. 4. 2017. 14:40

Priča oca djeteta s posebnim potrebama: Kako je moj mali Siniša postao heroj dana

Na dobrotvornoj gala večeri, na kojoj su se prikupljala sredstva za školu za djecu s posebnim potrebama, otac jednog od učenika podijelio je s prisutnima priču koju neće zaboraviti nitko tko je bio prisutan.

[Foto: Shutterstock.com]

Najprije je zahvalio školi i njezinu predanom osoblju, te nastavio:

„Ukoliko nije ometano vanjskim utjecajima, sve što Bog stvori savršeno je. Ali moj sin Siniša nije mogao naučiti sve što mogu druga djeca. Nije bio u stanju razumjeti i napraviti sve što i njegovi vršnjaci. Gdje je tu prirodni poredak stvari?

Vjerujem da se, kada tjelesno i mentalno invalidno dijete, poput mog sina, dođe na svijet, prilika za iskazivanje istinske ljudske prirode javi i pokaže sama, i to u obliku odnosa drugih ljudi prema tom djetetu.“

Potom je nastavio:

„Siniša i njegov otac šetali su pored igrališta gdje su neki dječaci koje je Siniša poznavao igrali nogomet. Siniša je upitao oca:

‒ Što misliš, tata, bi li me pustili da igram s njima?

Otac je dobro znao da većina dječaka ne bi željela da netko poput Siniše igra u njihovoj ekipi, ali je isto tako dobro znao koliko bi njegovu sinu značilo da mu dopuste zaigrati s njima. Znao je da bi mu to dalo toliko potreban osjećaj pripadnosti i samopouzdanja, uvjerenje da ga društvo prihvaća unatoč njegovu hendikepu.

Zato je prišao jednome od dječaka i upitao ga, ne očekujući previše, može li Siniša igrati malo s njima.

Iznenadio ga je dječakov odgovor:

‒ Znate što, gospodine, ionako gubimo 4:1, a već je blizu kraj utakmice… zašto ne, stavit ćemo ga na poziciju lijevog beka.

Dječaci su jasno mogli vidjeti kako je taj čovjek sretan dok gleda kako njegov sin ulazi u ekipu. Pred kraj utakmice, Sinišina je ekipa uspjela doći do rezultata 4:3. Uz to, u zadnjoj su minuti dobili priliku jedanaestercem rezultat izjednačiti. Dječaci su se dogovorili da ga izvede Siniša. Pa kako bude.

Kad je Siniša stao iza lopte, protivnički golman je – shvativši da Sinišina ekipa svjesno riskira poraz radi tog jedinstvenog trenutka u Sinišinu životu – odlučio baciti se na pogrešnu stranu kako bi lopta ušla u mrežu.

Naravno, Siniša je, iako nije mogao ni dobro zahvatiti loptu, uspio dati gol. A onda su se zaorili uzvici i klicanje:

‒ Bravooo, Siniša!

Radovali su se svi, uključujući i protivničke igrače. Siniša je bio heroj.

„Toga dana“, završava svoju priču s drhtajem u glasu potreseni otac, „dječaci obiju ekipa unijeli su komadić prave ljubavi i humanosti u ovaj sebični nehumani svijet.“

Siniša je umro još iste zime, nikada ne zaboravivši dan u kojem je ON bio heroj.

Prema priči nepoznatog autora

Preuzeto sa: www.bitno.net

  :: opširnije :: 


objavio: Maja Jurić-Babaja  datum: 29. 10. 2015. 09:19

(NE)POGREŠIVI RODITELJ

Zamislite svaki dan svog života raditi posao koji sa sobom nosi  najveću sreću koju ste ikada do tad iskusili, ali i najveći strah.  Zamislite da je vaša odgovornost na tom radnom mjestu toliko velika da noću ponekad jednostavno ne spavate (što iz raznih strepnji i briga, što iz potreba uzrokovanih razno- raznim medicinskim razlozima). Ipak, toliko u njemu uživate, tolikom srećom i ljubavlju vas ispunja,  da ga čak ni ne smatrate poslom. Zapravo, cijeli vaš život je toliko srastao sa tim zaposlenjem  da tisuće  drugih uloga koje ljudsko biće može igrati na pozornici svijeta (muž, žena, sin, kći, sestra, brat, prijatelj, kirurginja, poštar, trgovac, šef, učitelj, …) padaju u drugi plan pred ulogom dodijeljenom onima koji su baš tu ulogu izabrali i imali sreću da ju dobiju. Najljepši i najteži posao na svijetu, tako ga nazivaju. Roditeljstvo to doista jest.

              

  :: opširnije :: 


objavio: Maja Jurić-Babaja  datum: 19. 9. 2013. 08:49

KAKO POMOĆI SVOJEM DJETETU KOD UČENJA

Održano predavanje roditeljima na temu njihovog angažmana u dječjem učenju.

  :: opširnije :: 


objavio: Marija Kasapović  datum: 23. 11. 2011. 18:37

Radionice "Govorimo o mogućnostima"

Ove godine naša škola se uključila u Unicefov projekt promicanja prava djece s teškoćama u razvoju. Cilj projekta je educirati učenike o Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom kako bi ih se učinilo osjetljivijima na potrebe mladih sa teškoćama u razvoju i invaliditetom. Poseban naglasak se stavlja na zagovaranje prava svih osoba a naročito osoba s invaliditetom kako bi im se omogućilo uključivanje u život društva. 

 

  :: opširnije :: 


objavio: Marija Kasapović  datum: 21. 11. 2011. 15:42

KAKO UČITI- VAŽNOST MOTIVACIJE

Mnogi učenici budu  prelaskom u više razrede iznenađeni brojem novih predmeta, nastavnika i zadataka koja se odjednom stavljaju pred njih. U mnoštvu novosti poneki se osjećaju izgubljeno, zbunjeno i ne znaju kako sve savladati. Doista nije jednostavno uspjeti svako gradivo na vrijeme naučiti i biti spreman za svaki pojedini predmet. Biti uspješan učenik i ostvariti svoja vlastita očekivanja znači biti dobar organizator vlastitog vremena provedenog u učenju ali i znati učiti.

Kako bi učenicima petih razreda olakšali učenje, u tijeku je provođenje psihološke radionice na temu „Kako učiti“. Na ovoj radionici učenici mogu saznati više o metodama učenja, o karakteristikama uspješnog učenja, o organizaciji svog vremena, o prilagođavanju načina učenja vlastitim sposobnostima i slično. Ipak mislim kako je najvažnije što su učenici na radionici mogli saznati to da, kada se učenik odluči posvetiti učenju,  pokuša pobuditi u sebi zanimanje za sadržaje koje namjerava savladati. Kada je učenik motiviran za učenje kako bi saznao nešto što ga doista zanima, to učenje je puno uspješnije od onog na koje je prisiljen kako bi dobio dobru ocjenu ili kako bi izbjegao negativne reakcije roditelja. 

Zato učenicima savjetujem da uče iz radoznalosti i želje za saznavanjem novih informacija. Jer, učeći i proširujući svoje znanje postajete sposobniji riješiti mnoge probleme koje će život stavljati pred vas, postajete otporniji na manipulacije, domišljatiji i uspješniji u svemu što radite. Kada razmišljate na ovaj način, ocjene doista postaju manje važne, a ono znanje koje pohranjujete u sebi postaje nepobjedivo oruđe. 

 

  :: opširnije :: 


objavio: Maja Jurić-Babaja  datum: 16. 11. 2011. 17:38

UČENICI SU VIJEĆALI!

Članovi Vijeća učenika demokratski su izabrani predstavnici svojih razrednih odjeljenja. O njihovoj ulozi u radu škole porazgovarali smo s našom školskom psihologinjom Marijom Kasapović koja izabranim učenicima pomaže u radu Vijeća i prati njegov rad.

  :: opširnije :: 


objavio: Mislav Katalinić  datum: 6. 10. 2011. 11:07

RAZLOZI ZA RAZGOVOR SA PSIHOLOGOM

Kada ići kod psihologa? Mislite da kod psihologa idu oni koji su malo hm......e nije tako.

Pročitajte pod opširnije!

  :: opširnije :: 


objavio: Maja Jurić-Babaja  datum: 23. 3. 2010. 18:37
 


Eko škola

Školski koordinator/ica:

Monika Pavić,

Maja Jurić-Babaja,

Renata Viviora-Rous

Godina prvog stjecanja statusa:

2004.

Trenutni status:

Zlatni status


e-Dnevnik


Sviđa ti se?


 

Vrijeme u Čepinu

Knjižnica

Katalog knjiga


Portal za škole


Kalendar
« Prosinac 2017 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
27 28 29 30 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31
1 2 3 4 5 6 7
Prikazani događaji


Korisni linkovi
Dnevni tisak
 • Večernji list
 • Jutarnji list
 • Glas Slavonije
 • Dnevnik.hr
 • RTL
 • HRT
 • Index.hr
 • 24 sata

Zanimljivi linkovi


Hlapićev portal


Sportske igre mladih


e-knjižnica


Popularni časopisi





preskoči na navigaciju