Već puno iskustva stekao sam u prošlim natjecanjima. U školi sam već sam po sebi uspješan pa sam se odlučio za natjecanje. Odlučno sami čvrsto potvrdio svoj prolazak na županijsko natjecanje. Čim su stigli rezultati, odmah sam se počeo pripremati. Bio sam zadovoljan rezultatom jer sam već osmi razred i gradivo je teško. Dobio sam instruktora Antuna Šikića  koji radi u domu tehnike i on mi je pokazao sve za praktični rad, što je jako važno i puno mi je pomoglo kasnije. Naravno, tu je bio i moj mentor Zlatko Popić koji mi je omogućio da se pripremim za teoretski dio natjecanja.

Županijsko natjecanje se održalo u OŠ Jagode Truhelke  u Osijeku. Sve je odlično prošlo: pismeni dio – odlično, obrana rada – odlično, praktični dio – odlično i zabavno. Praktični dio je bio ispaljivanje raketa, što je jako zanimljivo. „Državno me čeka“, to sam znao od početka. Bio sam drugi na županijskom, ali sam bio tako dobar da sam odmah pozvan na državno natjecanje.

U OŠ Jagode Truhelke sam upoznao mnogo prijatelja koje i sada poznajem i u kontaktu sam s njima. Prije odlaska u Primošten, gdje se održavalo državno natjecanje, u Tvrđi u Domu tehnike sastao sam se sa prijateljima suputnicima koji također idu u Primošten. Ondje sam upoznao prijatelja avionskog modelara koji je bio uz mene kroz cijelo natjecanje.

Došlo je vrijeme polaska sa Osječkog autobusnog kolodvora. Pet sati ujutro. Instruktor, mentor i ja smo se smjestili u autobus. Nisam znao da me čeka dugo i dosadno putovanje. Sjedio sam s prijateljem avio-modelarom, vozili se osam sati s povremenim stankama i gledali različite krajolike Hrvatske. Bilo je O.K. Ali kad  smo stigli u hotel „Zora“ , bilo je pravo olakšanje što smo se mogli odmoriti od non-stop sjedenja i dosade. Hotel je odličan: smješten uz plažu gdje se može kupati, dva ulaza, sedam do osam tisuća soba hotela smještena na dva kata, blizu starog dijela grada Primoštena, kongresna dvorana, restoran, igralište za mini golf i stolni tenis i šećer na kraju – veeeliki bazen sa staklenom kupolom u sklopu hotela.  Prava uživancija, zar ne?

Tamo smo ostali tri dana. Smješten sam u sobu sa trojicom  cimera. Soba ima veliki televizor, kupaonicu i veliki ventilator koji se tako brzo vrti da izgleda kao da će otpasti sa stropa. Svako jutro se budimo oko sedam sati na doručak, u restoran, a svaki put je švedski stol,a tako i ručak, i večera. Pismeni dio natjecanja je nakon doručka u kongresnoj dvorani i bio je jako kompliciran. Zatim smo išli na prostrano igralište u sklopu domaćina OŠ Primošten radi ispaljivanja raketa(praktični dio) i obrane rada, odnosno usmenog dijela natjecanja.

Na kraju dana svi smo bili umorni. Svi su jedva dočekali sutrašnje privremene rezultate. Pogledao sam listu. Treći sam! Jedva sam čekao da javim ostalima kad se vratim kući.

Povratak je bio lijepo organiziran. Na putu u Osijek smo se svi zabavljali. Moj mentor i instruktor koji je su za sve zaslužni i svi moji novi prijatelji. Ovo je natjecanje veliko iskustvo koje želim podijeliti s drugima i želim ga pamtiti cijeloga života – moj uspjeh.