Nakon predstavljanja i međusobnog upoznavanja svih sudionika radionice, učenike-crtače je valjalo upoznati  s općenitim pojmom karikature. Naime, nitko od njih zapravo nije znao što je to karikatura iako su karikature već viđali po dječjim časopisima.

 Za definiranje pojma karikature pomogli su nam različiti izvori znanja koje posjeduje školska knjižnica ( Vladimir Anić: Veliki rječnik hrvatskoga jezika, Bratoljub Klaić: Rječnik stranih riječi te  tumačenja iz Wikipedie). Saznali smo da riječ karikatura potječe od talijanske riječi caricare što znači pretjerivanje u nečemu. U ovom slučaju to se odnosi na crtež koji namjerno ističe neke nedostatke osobe ili pojave, te tekst koji prati crtež i također može imati obilježje pretjeranosti. Naučili smo da je glavni cilj karikature nasmijati onoga koji ju promatra i čita. Nadalje, za dobru karikaturu je bitno da crtež bude što jednostavniji, razumljiv svima, tekst sažet, ispisan ispod karikature ili u oblačiću, a neke karikature mogu biti i bez teksta.

Za one koji  su željeli više saznati o crtanju karikatura preporučen je priručnik „Crtanje karikatura“ autora Steve Chadburn, Noel For i Pete Dredge kao i internetske stranice o toj temi (forumi npr.).

Nakon ovih uvodnih informacija učenicima su ponuđene gotove karikature iz pojedinih  dječjih ili enigmatskih časopisa kao primjeri kako treba izgledati karikatura.

U prvom dijelu radionice svaki učenik-crtač mogao je odabrati karikaturu po osobnoj želji i nacrtati ju. Karikature su se radile na bijelom papiru formata A4 mekim olovkama 2 B .

Iako ova radionica nije bila natjecateljska (učenicima je to uostalom izričito naglašeno),  sve nas je iznenadilo s kojim žarom su učenici prionuli crtanju, brzina izrade karikatura, preciznost i uočavanje bitnih detalja. Morali smo uzastopce učenike podsjećati na pauzu i okrjepu jer ih nekoliko sati ništa nije niti zanimalo osim crtanja.

U drugom dijelu radionice učenicima je sugerirano da (ako to žele) izmijene karikature i dodaju crtežu ono što bi, po njihovoj procjeni, poboljšalo karikaturu. Neki su izmjene unijeli u crtež a neki pak u tekst (neki učenici su pokazali uistinu zanimljivu kreativnost:dodavali svoje duhovite komentare a crtež mijenjali kako bi bio što smješniji). To nam je bilo izuzetno drago jer je to značilo da su djeca shvatila bit karikature.

Pri kraju radionice   neki su učenici  nacrtali  karikaturu koju su sami  osmislili na radionici tako da smo imali i nekoliko uistinu originalnih karikatura.

Kako bi se crtači osjećali ugodno i opušteno, uključili smo i diskretnu instrumentalnu glazbu.

Iako to nismo planirali ostali bi učenici (i nastavnici)  za vrijeme školskih odmora dolazili promatrati nastajnje karikatura  ili razgledati već gotove radove. To je bila neplanirana (jer radionica nije bila završena) ali izvanredna posjećenost. Osim toga, bila je to i dobra prigoda da se upoznaju i druže ne samo učenici-crtači, već i ostali učenici koji nisu sudjelovali u radu radionice.

Zapisani dojmovi učenika su pozitivni: od jednostavnih pohvala , do onih kako im je to bio dobar provod, oduševljenje crtežima svih crtača i želje da se nešto slično ponovi.

Radionica je trajala puna četiri školska sata, a da nitko nije osjetio zamor ili zasićenje radom.

Nakon nekoliko dana, crteži su izloženi na panoima u školskoj knjižnici OŠ Vladimir Nazor, a mjesec dana kasnije izložba se preselila u školsku knjižnicu OŠ Miroslava Krleže. U obje škole su učenici s velikim zanimanjem posjećivali izložbu.

 U mjesnoj čepinskoj knjižnici izložba je bila postavljena preko ljetnih praznika. Ovim premještanjem izložbe željeli smo što više promovirati kreativni rad učenika  i upoznati mještane Čepina s aktivnostima dviju školskih knjižnica.

Vojna Tomin, školski knjižničar