Prvo želim, povodom današnjeg dana, poželjeti ženama sretan Dan žena! Svim ženama, majkama, kćerima i bakama želim da ih nešto danas posebno razveseli. To nešto ne mora biti skupocjeno da bi bilo dragocjeno. To nešto može biti topli osmjeh prijatelja, zagrljaj oca ili poljubac djeteta.  Takva gesta bit će važnija od bilo kakvog cvijeta ili bombonjere. Cvijeće vene i zaboravlja se, ali ljubav i pravo prijateljstvo traju zauvijek.           

     Prvenstveno želim da se svi danas sjetite svojih majki. Tih čudesnih žena u vašim životima koje nerijetko u žurbi i zaposlenosti nemaju za vas onoliko vremena koliko biste i vi i one željele. Dok vam namještaju krevete, prave ručak, otpraćaju vas u školu, pregledavaju vam zadaće, usisavaju,… Dok vam pokušavaju biti oslonac i potpora, često ih ne primjećujete. Dogodi se da im ne pokažete koliko cijenite sve što za vas rade i da im vrlo rijetko kažete koliko ih volite i koliko vam znače. Vjerojatno mislite da se to podrazumijeva i da nema potrebe naglašavati svoju ljubav prema majci kada je ona najnormalnija stvar na svijetu.

     Ipak, ponekad, barem ponekad, barem na dane kao što je ovaj, recite svojoj majci čarobne riječi: „Hvala mama, volim te.“  I tada uživajte u majčinom osmijehu, u njenom zagrljaju i u suzi radosnici koja će zasjati u njenom oku. Iako se vama to čini suvišnim, svakoj majci te će riječi značiti više od cijelog svijeta.

Marija Kasapović, prof.