Na radionici je četvero djece govorilo o uporabi još jednoga jezika osim hrvatskoga u svome domu – Lorena Čaušević, Lea Barešić, Nikola Vorkapić i Nikola Tomešić. Ispričali su s kim govore taj jezik, koliko dobro, žele li ga još bolje svladati i koristiti, rekli su nekoliko riječi o sebi na tom jeziku i podučili sudionike radionice kako se na njihovom jeziku upoznaje. Slijedile su aktivnosti kroz koje su djeca doznala o broju i statusu jezika u svijetu, jezičnoj slici našega grada i o narodnim mudrostima koje se ne razlikuju znatno od jezika do jezika jer govore o univerzalnim ljudskim osobinama i situacijama. Također je bilo govora o nekim drugim zanimljivostima vezanim za višejezičnost, kao što su odgoda starenja mozga te dodana vrijednost na tržištu rada.

Svrha radionice bila je potaknuti djecu i njihove roditelje na promišljanje o višejezičnosti kao bogatstvu koje ne pripada samo pojednicu, nego i njegovoj užoj i široj zajednici. Zainteresiranost svih pedesetak sudionika te zaključci koje su djeca međusobno podijelila na kraju radionice govore kako je svrha ostvarena, a djeca postala bogatija za nekoliko vrijednih spoznaja.